Dva dana oko Raba

Ideju za ovo putovanje dali su nam Slovenci koji su prije par godina napravili sličnu turu (http://www.navtikaplus.si/s-kajakom-v-zimski-mir-jadrana/). Bili su malo hrabriji (zima) i malo sporiji od nas :D (čitaj dalje). Pošto je Uskrsni produženi vikend bio vjetrovit, odlučili smo odgoditi turu za sljedeću priliku. Kako se približavao prvi maj, bilo je sve izglednije da idemo veslati, prognoza je ovaj put dobra. Pred sobom smo imali 4 slobodna dana, pa smo u plan oplovljavanja Golog otoka, Prvića i Grgura dodali još i Rab.
Pošto u petak želimo bar malo veslati do dobrog mjesta za spavanje, opremu pakiramo u utorak navečer. U petak prije posla auto s kajacima sam parkirao kod dede, da bi čim prije krenuli prema moru. Poslije posla kupujemo zadnje potrebne stvari te oko 14:30 krećemo prema Jablancu.
Pred kauflandom
Kako ne volim autocestu i s kajacima nije preporučljivo voziti pretjerano brzo, do mora putujemo do pola 8.

Pogled na Goli otok i Prvić s Jadranske magistrale
Na obali nas dočekuju posebno dragi domaćini (Sisčani koji mnogo vremena provode u Jablancu), dopuštaju nam privremeno parkiranje za raspakiravanje i pomažu u pronalasku mjesta za parking za sljedeća 4 dana. Dok smo nosili kajake u more, primjećujemo da smo ih dobrano opteretili, no nema veze, 4 dana morskih prostranstava su pred nama.
Jablanac
Na vodi prema uvali Mag na Rabu
U 20:20 isplovljavamo iz Jablanca prema uvali Mag. Iako je prvotni plan bio veslati prvo zapadnu stranu Raba, pa kasnije ostale otoke, zbog najavljenog juga u ponedjeljak, odlučujemo krenuti s istočnom obalom. Nakon preveslanih 4,5 km u sat vremena, u uvali Mag isplovljavamo na plažu koja je u stvarnosti puno bolja za spavanje nego se to dalo isčitati na Googleovim kartama. Javljamo doma da smo živi, večeramo, fotkamo i spremamo se na spavanje.
Hotelska soba


U subotu oko pola sedam, nakon buđenja i pakiranja, krećemo uz istočnu obalu Raba prema sjeveru.
Jutro na moru

Pauza u uvali Krklant
Nakon nešto više od sat vremena isplovljavamo na šljunčanu plažu u uvali Krklant. Nakon Corny pločica i voća za doručak, odlučujemo krenuti pravocrtno prema uvali Vela Draga na Golom otoku. Sunce se već dobrano diglo iznad Velebita pa postaje pomalo vruće. Pogled unatrag otkriva predivan krajolik istočne strane otoka Raba.
Istočna obala Raba

Rođo odmara na vodi

Goli otok
Sat i pol veslanja kasnije, uplovljavamo u Velu Dragu. Gladni i žedni odlučujemo napraviti dužu pauzu i pripremiti kuhani obrok. Danas je chef Rođo, sutra sam ja. Priprema nam grah s hamburgerom i čobanac. Iz konzerve, naravno. ;)
Vela Draga

Zatvor

Kuhar

Goli otok
Ubrzo shvaćamo da nismo sami, na otoku su i planinari iz nekog slovenskog društva. Pošto je u uvali jako sparno, slažemo se da podnevni odmor odradimo na nekom ljepšem mjestu. Krećemo prema glavnoj luci udaljenoj 10ak minuta veslanja. A tu, gužva. Prevladavaju slovenski i njemačko-govoreći turisti. Turistička je sezona počela punom parom. Šećemo po glavnoj promenadi golootočkog zatvora i razgledavamo ruševine. Iako nam turisti nedaju mira odlučujemo odspavati neko vrijeme u hladovini. Između ostalih prilaze nam dvojica slovenskih kajakaša iz Ptuja. U kratkom razgovoru saznajemo kako danas planiraju odveslati na Sveti Grgur i tamo prespavati. Naš je plan nešto drugačiji.
Proljeće na Golom




Pejzaž Golog otoka

Gužva

Ptujčani napuštaju Goli otok
Oko 16 krećemo uz obalu Golog otoka ka sjeveru, prema otoku Prviću. Iako se nadam da je to zadnja dionica danas, Rođo spominje da kasnije veslamo još s Prvića na Grgur. Ideja  mi se ne sviđa jer sam želio spavati na svjetioniku na Prviću pa dogovaramo da odveslamo Prvić i onda odlučimo za dalje. S Golog otoka veslamo prema rtu Pipa. Na tom divnom mjestu radimo kraću pauzu, obnavljamo zalihe energije voćem, enegretskim pločicama i vodom.
Rt Pipa

Rt Pipa


Pogled na Goli otok
Uz obalu  Prvića veslamo do slovitih Senjskih vrata, područja na kojem u prosjeku 200 dana u godini puše bura. Tog je dana na sreću bilo potpuno mirno. Prema sjeveru puca pogled na uvalu Baška na otoku Krku. Pred nama je svjetionik Stražica, ali me Rođo ipak nagovara na preveslavanje Grgurovog kanala i spavanje na Svetom Grguru umjesto na svjetioniku.
Jugozapadna strana Prvića

Senjska vrata

Svjetionik Stražica

Zalazak na pučini
Nakon divnog zalaska sunca na moru, u uvalu Sveti Grgur uplovljavamo u smiraj dana. Iako na obali očekujemo prije spomenute Ptujčane, dočekuje nas riječko-talijanski par, u kajaku dvojcu, kojem je ovo prvo putovanje kajakom. Zaželio sam se tekućine i nečeg laganog za večeru, pa kuham bistru juhu s krpicama. Oko pola 11 odlazimo na spavanje uz šapat mora udaljenog tek koji metar.
Juhica

Noć u uvali
U nedjelju, nakon buđenja i kratke šetnje po uvali, oko 7 isplovljavamo prema rtu Sorinj na Rabu. Zbog najavljenog nevremena za sljedeću noć, napinjem da taj dan odveslamo što bliže polazištu pa zbog toga propuštamo posjetiti Lopar.
Jutro

Na putu prema Rabu
Nadalje veslamo prema, šumom obraslom, rtu (poluotoku na otoku) Kalifront. Nakon 2 sata veslanja stajemo na šljunčanoj (batuda) uvali. Pošto mi je u subotu bilo hladno sjediti u kajaku cijeli dan, tog sam jutra krenuo veslati u kratkom neoprenskom odijelu. Bilo je dobro dok nije Sunce nije počelo ozbiljno grijati. A kak skinuti neopren bez da se okupaš? I tak sam se okupal prije prvog maja. ;) Nakon kupanja, uživamo u Lidlovim tortelinima i odmoru uz more.
Nedjeljni ručak


Uvala stvorena za kupanje
U kajacima prolazi slovenski par s kojima se tek pozdravljamo. Već kad su prošli, skužim da gospon Slovenac vesla zelenoga Marlina. Rastopih se. Inače, Marlin Prilite je Prijonov divan morski kajak s sjajnim završnim slojem. Kolko je kajak divan, tolko cijena nije. Ak ne prije, v penziji... ;) Brzo smo se složili da je kraj pauze i da krećemo za njima, probamo ih dostići, pa zamolimo da sjednemo u Marlina, pa makar na par sekundi. Usput srećemo grupicu od 7 Čeha i Čehinja u ozbiljnim morskim kajacima. Iako Česi slove kao neopremljeni i naivni turisti, ovi to definitivno nisu. Ozbiljna ekipa moreplovaca. Thumbs up! Nakon 20ak minuta stižemo Slovence. Nakon kratkog razgovora, dobivam kajak na probu. Iako je moj dobrano natrpan, osjeća se da se radi o brzom kajaku. dalje nebudem pisal jer sam još pod dojmom. Gorenjci, ispunili ste mi jedan san, hvala!!! :) Nastavljamo uz jugozapadnju obalu Kalifronta. Postaje vruće, pa polako tražimo mjesto za podnevni odmor. U uvali u kojoj smo htjeli odmoriti, more je nažalost toliko prljavo da ja čak ni ne izlazim iz kajaka, iako mi je već dosta sjedenja. Slažemo se da tražimo prikladnije mjesto. Uplovljavamo u skrivenu šljunčanu uvalicu okruženu visokim stijenama na Suhoj Punti. Odmaramo, proučavamo prognoze vremena i vjetrova. Pošto po prognozi u ponedjeljak rano ujutro dolazi jugo s kišom, napinjem da danas odveslamo do Jablanca. Zbog umora ideja nije prihvaćena s najvećim oduševljenjem. Ipak, nakon 2h odmora, krećemo dalje. Ako se želimo vratiti do Jablanca, nemamo vremena za razgledati Rab.
Pogled na grad Rab
Predlažem sladoled u Barbatu. Kroz sat vremena isplovljavamo kraj konobe Plaža u koju sjedamo jer smo preumorni za traženje sladoleda. Već je prošlo dosta vremena od zadnjeg ozbiljnog obroka, pa naručujemo jednu veliku pizzu za 70kn -  za vraćanje energije, a opet da se ne natorbamo. Ispostavilo se da bi jedna po osobi bila taman - što zbog toga jer smo bili gladni, što zbog veličine. Arka i Royal mogu komotno peći pizze po 150kn uz more. Oš more - evo ti more! ;)
Dalmatinska pizza za 10€ s gotovom tijestom iz Konzuma
Veslamo dalje 
po Barbatskom kanalu između Raba i otoka Dolina do trajektnog pristaništa Mišnjak. Pošto je još dan, varijanta da se vratimo na kopno s trajektom otpada i krećemo prema Jablancu u svojim plovilima.
Barbatski kanal

Jablanac u smiraj dana
U Jalanac stižemo u smiraj dana, a na moru se se čuju veseli turisti s obale. Na obali nas, farbajući barku, dočekuje dečko koji nas je prekjučer ispratio. Kad smo izvukli kajake, oko nas se skupila šačica ljudi, zanima ih kako, zašto, gdje.... Uz razgovor pakiramo opremu i kajake na auto. Kad smo završili pospremanje, pitamo gdje se može popiti pivo. "Dečko s barkom" odlazi i vraća se s hladnom Velebitskom za svakoga. Uz Velebitsko saznajemo mnogo o poznatim osobama koje su ljetovale u tom divnom mjestašcu, o havariji trajekta od pred desetak godina, o hotelu koji 20ak godina stoji neiskorišten, itd. Sisčani su se pokazali kao vrlo dragi domaćini, nadam se da ću, kad tad, biti u prilici vratiti im gostoprimstvo.
Oko ponoći auto parkiramo pored zapuštenog hotela i odlazimo s ležaljkama i vrećama prespavati na obalu. Iako se već vidjelo da iz smjera juga dolaze oblaci s kišom, pao je dogovor da spavamo koliko  se dugo bude dalo. 
Mjesec se bori s kišnim oblacima
Oko pola 4 nas bude prve kapi nadolazeće južine, koje za sobom donose obilnu kišu koja nas tjera u auto i polako prema doma. Vožnja prema doma je naporna, jedini pogled je skliska cesta pred nama i pokoji šleper koji se spušta niz Velebit.
Zaključujem kako smo zanimljivo proveli dio produženog vikenda - u 2 dana posjetili smo 4 do sad nepoznata otoka, upoznali vrlo drage ljude i saznali da nismo jedini u svojim malim jahtama. Također, pošto nas je ovajput protjeralo jugo (konstantno veslanje, cca 40km/dan), neispunjena ostaje želja za spavanjem na svjetioniku na Prviću, te posjetom uvale Zavratnice, Lopara, Raba i ostalih mjesta na Otoku.
Do sljedećeg plova - sretan put i mirno more!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Moje prvo putovanje 5 metarnom jahtom

Dva dana u zagrljaju Triglava