Dva dana u zagrljaju Triglava

Pošto je ostalo još par dana godišnjeg odmora, s tatom se odlučujemo posjetiti Julijske alpe. Triglav je u ovo doba krcat (i turistima u punom smislu riječi) pa osvajamo manje "atraktivne" vrhove Tičaricu i Zelnaricu te posjećujemo tamošnje tzv. planine, tj. područja na kojima pastiri iz doline preko ljeta pasu (ili su pasli nekad) svoju stoku.


U srijedu poslijepodne krećemo prema Bohinju. Nakon vožnje kroz Maribor, Ljubljanu, Bled i Ribičev laz, penjemo se cestom prema Planini Blato gdje spavamo u autu.

Put prema Planini pri Jezeru

U četvrtak se budimo u 5 sati kako bi što više hodali prije jakog sunca. Nakon 45 minuta hoda dolazimo do Koče na Planini pri Jezeru (1453mnm) gdje se osvježavamo toplim čajem i medenjacima iz ruksaka. Put prema maloj Tičarici nastavljamo kroz Planinu Dedno polje te planinu Ovčariju na kojoj srećemo cure koje su prespavale u šatoru.

Planina Dedno polje
Nakon otprilike 3 sata hoda dolazimo na prevoj Štapce gdje se odvajaju put za Koču pri Triglavskih jezerih i naš put, na Tičaricu i Zelnaricu.

Runolist s puta prema Tičarici
Nakon doručka iz ruksaka, nastavljamo prema Maloj Tičarici (2071mnm) koju osvajamo oko pola deset.

Zelnarica
Put nas dalje vodi prema Velikoj Zelnarici pored Velike Tičarice na koju nema markirane staze. Veliku Zelnaricu (2320mnm) , s koje se pruža pogled na Dolinu triglavskih jezer, Zasavsku koču na Prehodavcih, Triglav, Jalovec, Mangart, Krn, Spodnje bohinjske te niz drugih vrhova, osvajamo nakon 6 sati hodanja s pauzama.

Tičarica, Dvojno jezero, Koča pri triglavskih jezerih te Spodnje bohinjske u pozadini

Pogled na sjever, Jalovec lijevo, Triglav desno

Jezero Ledvička
Na vrhu odmaramo i razmišljamo o promjeni prvotnog plana i spuštanju na Planinu v Lazu. Ipak se odlučujemo za originalni plan, odnosno nastavljamo preko Hribaric prema Koči na Doliču.

Ispod Hribarici
Hribarice su kameno otvoreno područje koje nas poprilično iscrpljuje. Sunce je u ovo doba najjače, a hladovine nema satima daleko.

Hribarice

Pogled s Hribarici prema Triglavu, desno Koča Planika
Spuštanje s Hribarici prema Koči na Doliču je mučno što zbog sunca i žege, što zbog melišča po kojem hodamo. Pošto je Koča na Doliču jedan od ishodišnih domova za osvajanje Triglava, tu se osjeća gužva.

Koča na Doliču
Prije Koče skrećemo desno u dolinu, prema našem današnjem cilju, Vodnikovom domu na Velem Polju. Nakon 11 sati na putu, nešto prije 17h dolazimo do Vodnikovog doma.

Put prema Vodnikovom domu

Vodnikov dom
Odmaramo, pijemo nedovoljno hladno pivo, te ručamo gulaš i špagete bolonjez. Do večeri razgovaramo te slušamo priče ljudi iz različitih strana svijeta. Najviše je Engleza, ima nešto Nijemaca i Čeha, par Hrvata i nešto domaćih Slovenaca.

Večer kod Doma
Oko 10 odlazimo na spavanje na skupno ležišče u potkrovlju. 
U petak se budimo u 6 sati, umorni i nenaspavani, pošto je noć bila topla, a k tome smo još bili udaljeni od dimnjaka tek 2 metra.

Jutro pri Vodnikovom domu, u pozadini Njegovo veličanstvo, Triglav
Poslije jutarnje higijene krećemo prema Planini Grintovici koja je niža 400tinjak metara od našeg trenutnog položaja. Nakon 2 sata hodanja dolazimo na livadu na kojoj nema oznaka i ne znamo gdje smo. Po opetovanom detaljnom čitanju karte i lutanju uokolo po livadi nalazimo putokaz bačen na pod, pa prema karti odlučujemo o daljnjem smjeru kretanja.

Livada odluke
Nakon 15-minutnog strmog uspona dolazimo na Planinu Grintovicu što nam potvrđuje dobru orijentaciju unatoč nedostatku oznaka. Na djelomično zapuštenoj Planini Grintovici obnavljamo zalihe vode te nastavljamo prema Planini Krstenici do koje se treba popeti 400m.

Put prema Planini Krstenici
Staza većinom vodi po dubokoj hladovini kroz šumu, no sunce je već visoko i nema vjetra pa je uspon naporan. Nakon sat vremena konstantnog uspona izlazimo na livade Planine Krstenice i shvaćamo da se trud isplatio. Na sve strane prekrasni vidici.

Livade Planine Krstenica

Pogled prema sjeveru

Planina Krstenica

Kravice na Planini Krstenica
Put nastavljamo prema Planini v Lazu, najautentičnije sačuvanom pastirskom naselju u Julijskim alpama. Spuštamo se do kućice kod koje vlasnica, studentica geografije, posjetiteljima nudi kiselo mlijeko i ostale domaće specijalitete. U razgovoru saznajemo mnogo zanimljivosti o pastirskom životu, npr. da su do pred 3 godine sir otpremali s Planine na konjima jer im do tad nije bilo dozvoljeno izgraditi kakav-takav put za traktor. Razmjena robe se vrši jednom tjedno, a gore se ostaje od šestog do kraja devetog mjeseca. Zanimljiv je život na Planini, razmišljam.

Planina v Lazu
Put nastavljamo prema Planini pri Jezeru i tamošnjem planinarskom domu. Tu ručamo ričet, jedno od standardnih jela u slovenskim planinarskim kočama.

Koča na Planini pri Jezeru

Panorama Planine pri Jezeru

Trojica hrabrih Nijemaca se kupaju u jezeru
Od auta nas djeli slabi sat hodanja nizbrdo do Planine Blato. Do auta stižemo oko pola 4, te se vozimo do mjesta Ribčev laz gdje skrećemo na cestu uz Bohinj prema Slapu Savica.

Bohinj u Ribčevom lazu
Na prvom slobodnom parkirnom mjestu ostavljamo auto i odlazimo na kupanje. Kupanje u Bohinjskom jezeru nakon 2 dana planinarenja je neprocjenjiva nagrada za duh i tijelo.

Slovenski školarci na izletu kanuom

Plaža na Bohinju
Kupanjem završavamo izlet i vraćamo se kući noseći u srcima još jednu lijepu uspomenu iz Julijskih alpa.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dva dana oko Raba

Moje prvo putovanje 5 metarnom jahtom