Moje prvo putovanje 5 metarnom jahtom

Za početak, za one koji su se ponadali nečem luksuznom i skupom, a-a.  Toga tu nema, tražite dalje. Pišem o plovidbi morskim kajakom od Obrovca do Petrčana.

Ideja za slično putovanje stara je desetak godina, kad je tata odlučio da malo­­ promijenimo tijek ljetovanja, dosadilo čovjeku svakodnevno ležanje na plaži. Usput dok smo išli na more, stali smo u Obrovcu, skinuli kanu (Roto Wiking) s auta u Zrmanju, natovarili šator i vreće te nešto osnovno za pojesti i popiti. Plan je bio veslati od Obrovca do Pakoštana. Uz njega, jedino sam ja bio dovoljno hrabar, čitaj lud, za nešto takvog. Krenuli smo iz Obrovca uzvodno po Zrmanji (jer nebi bilo dosta samo nizvodno 😁) do prvog slapa - Jankovića buk, odnosno do kraja plovnog dijela. Nakon kupanja pod slapom, vratili smo se do Obrovca i nastavili prema moru. A tuuuu, divota! Winnetou land. Doslovno. Ovo treba ponoviti, kažem sam sebi. Nakon ušća veslamo prema Maslenici i Masleničkim mostovima. Nakon što smo teškom mukom doveslali do Maslenice, tata odlučuje da odustajemo i zovemo mamu. Zbog svoje ludosti, nagovaram ga na veslanje do Novigrada, preko otvorenog mora, na što pristaje. Uspjeli smo do večeri doveslati do obale, mama je došla po nas autom i naše je putovanje bilo završeno. Nakon toga on se opametio i nedavno prodao kanu, a ja (izgleda) još više poludio.

Nakon svih tih godina, neki dan ovog proljeća šetam uz Muru i razmišljam kako su naše rijeke neiskorištene, niko ne vesla po njima. Nešto me piknulo, ne doslovno već u glavu. U razgovoru saznajem da kolega radioamater i sumještan, odnosno tata od prijateljice Sare, vesla, što morem ekspedicijski (nosi šator i hranu), što po Dravi daily, već 2 godine. Razgovaram s njim na natjecanju radioamatera o plovidbi i čujem stvari koje su bile okidač. Počinjem veslati! Googlam o kajacima, opremi, putovanjima. Reagiram na sve što ima veze s kajacima, pa tako i na Žanovu profilušu s kajakom na krovu auta, „sliku okidač“. Dogovaram da im se sljedećiput pridružujem. Žan je, između ostalog, član varaždinskog rafting kluba „Matis“, pa je u klubu posudio kajak za sebe i dragu, a meni prepustio svoj. Nakon plovidbe upoznajem članove kluba među kojima i Nikolu Želimorskog, kjučnog čovjeka u nabavi opreme. Bio je to dan kad sam odlučio kupiti kajak. Malo po malo, nabavio sam opremu, malo trenirao po Dravi, što u okolici Varaždina, što u okolici Preloga.

Kajakom po Preloškom jezeru

Godišnji odmor je blizu, na pamet mi pada putovanje s početka priče, ali nisam siguran dali ja to mogu. Dali imam dovoljno iskustva, dali imam dovoljno kondicije, dali mogu to izvesti sam? Neznam. Odlučujem ozbiljno se pripremiti, pa kud puklo da puklo. Printam karte s arkoda (na geoportalu je more iz nekog razloga odrezano s karte), tražim bilokakve informacije o veslanju na tim dionicama (ne nalazim ništa slično mom putovanju)... Dan prije polaska pakiram sve potrebno na hrpu – šator, vreća, podloga za spavanje, hrana i voda, odjeća, fotoaparat, vodootporna kamerica, veslo, kajak, špricdeka, spužva za izbacivanje vode iz kajaka, uže, pojas za spašavanje... uglavnom, brdo opreme.

U petak popodne, nakon posla, pričvrščujemo kajak na krov, i krećemo put mora. Pošto smo kasno krenuli, prvotno planirano spavanje na obali Zrmanje u okolici Obrovca zamjenjujem spavanjem u apartmanu u Pakoštanama. Budim se u 4:30, gledam u nebo koje baš ne obećaje. Gledam prognozu, obavljam jutarnju higijenu i konačno odlučujem da idem pa makar i padalo.  Na putu do Obrovca više puta pada kiša. Do starta u 6:30 pakiram stvari u kajak.

Pomagači pri pakiranju

Isplovljavanje iz Obrovca

Na isplovljavanju iz Obrovca me tušira prvi put. Vrijeme za odustajanje? Nikako. 😉 

Plovim po divnoj zelenoj rijeci uz koju pasu konji i ovčice. Kanjon je u početku širok, u plitkoj vodi raste trstika, na obali su škrti pašnjaci.

Gornji dio Kanjona Zrmanje, bliži Obrovcu

Nakon otprilike sat i pol vremena, odnosno 7,5km veslanja polako ulazim u donji dio kanjona Zrmanje od Obrovca do ušća.

Veslanje kanjonom Zrmanje

 
Iznad smaragdno zelene rijeke dižu se visoke kamene gromade. Krajolik vrijedan divljenja.

Donji dio kanjona Zrmanje

Nije čudo što su zapadnonjemački filmaši u suradnji s Jadran filmom odlučili snimati film o Winnetou baš na ovim prostorima. Nakon 11 kilometara i tek preko preko 2 sata veslanja uplovljavam u more, gdje srećem prve ljude na svom putovanju, dečke koji vade dagnje. U nešto više od pola sata veslanja do Maslenice plovim pokraj „divljih“ kampera opremljenih gliserom, ATVima, ogromnim šatorom te autodomom.

Maslenica

U Maslenici, mjestašcu podno veličanstvenih Masleničkih mostova, radim prvu kraću pauzu i otkrivam prvu grešku kod pakiranja. Sendvič i čokoladica koji su bili u kokpitu natopljeni su vodom koja je prilikom neopreznog skidanja špricdeke ušla u kokpit. Baguette čakovečkih mlinova je definitivno bolji kad je suhi i hrskavi, nego natopljen morskom vodom. Veslanje nastavljam kroz Maslenički kanal ispod dvije velebne građevine, „starog“ Masleničkog mosta te masleničkog mosta po kojem ide autocesta.

Uzbuđenje pred Maslenički kanal

Iako me prilikom planiranja rute bilo strah mora ispod mostova, pokazalo se da je strah bio neopravdan, pošto je more bilo potpuno mirno.

"Stari" Maslenički most"

"Novi" Maslenički most

Nakon otprilike 4 sata veslanja izlazim iz Masleničkog kanala te nastavljam s veslanjem još pola sata do uvale Četvrta vala.
 

Uvala Četvrta vala

 
Odlučujem se ohladiti i osvježiti kupanjem u kristalno čistom moru.
 

Kupanje

 
Do Vinjerca, gdje planiram napraviti dužu pauzu, imam još 4 kilometra veslanja. Nakon 5 i pol sati, uključujući pauze, dolazim do Vinjerca, prvog mjesta nakon Maslenice na mom putu, gdje odmaram u hladovini do 16 sati.
 

Uplovljavanje u Vinjerac

 
Nakon toga radim veliku grešku djelomično zbog svoje nestrpljivosti, djelomično zbog prognoze nevremena za utorak. Isplovljavam po nemirnom moru, s valovima dovoljno visokima da se preljevaju preko kajaka.
 

Nemirno more

Konačno, nakon neugodnog veslanja, uplovljavam u divnu malenu lučicu nadomak sela Jovići, koju sam nažalost zaboravio fotografirati. Do 19 sati čekam mirno more spavajući u hladovini lukobrana, kada krećem do današnjeg cilja, mjesta Ražanac. Do Ražanca je more mirno, idealno za veslanje. Iz ovog zaključujem da više ni u ludilu nema veslanja po nemirnom moru, bar ne dok ne skupim više iskustva.
 

Uplovljavanje u Ražanac

U Ražancu odlazim do trgovine po radler za večeru 🍺, vodu i nektarine te nakon toga veslam uz obalu do mjesta gdje ću prespavati na plaži. Raspremam opremu za spavanje, fotografiram kajak sa zvjezdama i odlazim na zasluženi počinak u „hotel s tisućama zvijezda“. Ipak sam preveslao 35km, puno više od planiranih 20 do 25.

Hotelska soba

U nedjelju se budim u 5 sati kako bi što više preveslao prije vjetra. Na brzinu pakiram vreću i podlogu na kojoj sam spavao i krećem na more bez doručka. Jutro na moru ima posebnu čar. Mir, tišina, tu i tamo neki ribarski čamac na mirnoj pučini.
 

Jutro na moru

 
Na putu prema Paškom mostu srećem tek jednu ribarsku ekipu s 2 brodice koja razvlači mreže. U par razmjenjenih riječi, upozoravaju me kako je velika vjerojatnost za vjetar popodne. Nakon manje od 2 sata prolazim ispod Paškog mosta i kule Fortica, koja je u fazi obnove 👍, na desnoj obali.
 

Paški most

 
Nadalje me dočekuje nemirno more (kojeg se bojim manje nego dan prije 💪) prema otočićima Mali Sikavac i Veli Sikavac, među kojima prolazim prema otoku Zečevo. Na toj dionici radim malu pogrešku u navigaciji, što ispravljam čim je primjetim. Između otoka Zečevo i kopna nalazi se ždrijelo dovoljno široko tek za prolaz kajaka.
 

Morski prolaz između otoka Zečevo i kopna

 
Na otoku Zečevo, velikom 50ak hektara, nalazi se crkva Gospe od Zečeva o kojoj se prvi pisani spomen javlja 1335. godine. Svake godine 5. svibnja i 5. kolovoza vjernici iz Nina hodočaste na otok. S obzirom da je već pola devet sati i u daljini vidim Virski most, odlučujem doručkovati. Doručak iz kajaka, Gavrilovićev mesni doručak, polovica baguetta Čakovečkih mlinova, nektarina i polovica čokolade – Lidlove crne s lješnjacima, trenuno moje najdraže. Pakiram stvari natrag u nepropusne komore i krećem prema Virskom mostu.
 

Ostavljam otok Zečevo iza sebe

 
Pošto je more na tom dijelu potpuno mirno, odlučujem veslati pravocrtno, imati most stalno ispred pramca. Od otoka Zečevo do Virskog mosta treba preveslati 6,5 km u komadu (bez kopna) za što mi treba oko sat i pol.
 

Nadomak Virskog mosta

 
U hladovini Virskog mosta na google kartama tražim hladovinu u Privlaci. Odlučujem se za šumicu na najzapadnijem kopnenom dijelu Dalmacije. Prije 11 sati vadim kajak iz mora i premještam ga u hladovinu kako se hrana nebi grijala i kvarila, a čokolade topile. Spavam u hladovini, šetam luksuznim naseljem na rubu Privlake do trgovine, kupam se, pa odmaram u hladovini do pola sedam kad krećem dalje.
 

Odlazak s najzapadnije kopnene točke Dalmacije

 
Pošto po prognozi nevera stiže već u ponedeljak navečer, odlučujem se za prečenje od 7,5 kilometara prema hotelu Falkensteiner na punti Skala kod Petrčana. More je mirno, putem srećem nekoliko glisera i jedrilicu, na horizontu zapadno prepoznajem otoke Ugljan, Rivanj i Sestrunj. Do hotela mi treba sat i 20 minuta te još 20 minuta uz obalu do Petrčana.
 

Hotel Falkensteiner

 
Nakon cheesburgera za večeru isplovljavam prema Zadru u potrazi za prenočištem. Prije izlaska iz Petrčana, nasreću uz obalu - HOROR, UŽAS i STRAVA. Puca mi veslo!😢

Dio mog jedinog vesla je na dnu mora, a putovanje je završeno. 😭 Isplovljavam na plažu i zovem tatu da dođe po mene i opremu. 

Ona stara kaže: „Bog čuva pijance i bedake“. I mene je čuvao na ovom putovanju, a kategoriju prosudite sami. Još i danas razmišljam šta bi se dogodilo da je veslo puklo na pučini.

U 2 dana sam preveslao 70km, što Zrmanje, što predivnog nam Jadranskog mora. Žalostan što je putovanje prekinuto prije zacrtanog cilja, odlučujem da ne odustajem. Do savladavanja tehnika samospašavanja poput eskimskog okreta i nabavke preostale sigurnosne opreme ipak plovim uz obalu jer Bog prašta možda jedamput, možda dvaput ali ne vječno.

Na kraju želim zahvaliti prvenstveno svojoj obitelji, tati na genijalnij ideji i logističkoj potpori, mami što nije poludela do kraja dok sam joj rekel za plan (znate kakve su mame) i sestri koja je među rijetkima koji misle da sam još malo normalan (možda i ne misli). Također želim zahvaliti Mladenu Baratu (Rođoju) i Žanu Novoselu koji su mi pomogli v "navlačenju" v kajakarenje. Ogromna zahvala ide Nikoli Želimorskom iz tvrtke Matis outdoor koji mi je svojim savjetima uvelike pomogao pri izboru opreme. Usput, novo veslo je stiglo u Pakoštane za samo 2 dana. HVALA Nikola!

...par riječi o opremi, sigurno ima onih koje zanima:
kajak: DAG Ysak, osnovna verzija

veslo: Aquadesign Drimm

Hiko Salty dog pojas za spašavanje, Hiko špricdeka, Aquadesign vursak, Gumotex 20L suha vreča

vodootporna kamerica: Sony actioncam HDR-AS20 u osnovnom kučištu na SLIK 350EX monopodu

fotoaparat: Fuji x-t10 + samyang 12mm f/2.0