Bahun Luka

Pošto je ostalo još par dana godišnjeg odmora, s tatom se odlučujemo posjetiti Julijske alpe. Triglav je u ovo doba krcat (i turistima u punom smislu riječi) pa osvajamo manje "atraktivne" vrhove Tičaricu i Zelnaricu te posjećujemo tamošnje tzv. planine, tj. područja na kojima pastiri iz doline preko ljeta pasu (ili su pasli nekad) svoju stoku. U srijedu poslijepodne krećemo prema Bohinju. Nakon vožnje kroz Maribor, Ljubljanu, Bled i Ribičev laz, penjemo se cestom prema Planini Blato gdje spavamo u autu. Put prema Planini pri Jezeru U četvrtak se budimo u 5 sati kako bi što više hodali prije jakog sunca. Nakon 45 minuta hoda dolazimo do Koče na Planini pri Jezeru (1453mnm) gdje se osvježavamo toplim čajem i medenjacima iz ruksaka. Put prema maloj Tičarici nastavljamo kroz Planinu Dedno polje te planinu Ovčariju na kojoj srećemo cure koje su prespavale u šatoru. Planina Dedno polje Nakon otprilike 3 sata hoda dolazimo na prevoj Štapce gdje se odvajaju put z

Za početak, za one koji su se ponadali nečem luksuznom i skupom, a-a.   Toga tu nema, tražite dalje. Pišem o plovidbi morskim kajakom od Obrovca do Petrčana. Ideja za slično putovanje stara je desetak godina, kad je tata odlučio da malo­­ promijenimo tijek ljetovanja, dosadilo čovjeku svakodnevno ležanje na plaži. Usput dok smo išli na more, stali smo u Obrovcu, skinuli kanu (Roto Wiking) s auta u Zrmanju, natovarili šator i vreće te nešto osnovno za pojesti i popiti. Plan je bio veslati od Obrovca do Pakoštana. Uz njega, jedino sam ja bio dovoljno hrabar, čitaj lud, za nešto takvog. Krenuli smo iz Obrovca uzvodno po Zrmanji (jer nebi bilo dosta samo nizvodno 😁) do prvog slapa - Jankovića buk, odnosno do kraja plovnog dijela. Nakon kupanja pod slapom, vratili smo se do Obrovca i nastavili prema moru. A tuuuu, divota! Winnetou land. Doslovno. Ovo treba ponoviti, kažem sam sebi. Nakon ušća veslamo prema Maslenici i Masleničkim mostovima. Nakon što smo teškom mukom dovesla